Buba Rus – Blattella germanica

Buba rus (Blatella Germanica) je poznata pod nadimkom „smeđa bubašvaba“ i geografski je najzastupljenija vrsta bubašvabe na svetu. Buba rusi čine 85% populacije bubašvaba na svetu, dok su preostalih 15% crne orijentalne tzv. kanalizacione bubašvabe.

Odrasle jedinke dostižu veličinu od 1 do 1.5cm i upola su manje i uže od crnih, orijentalnih bubašvaba. Mužjaci su sitniji od ženki. Svetlo smeđe su boje, a zgledom dosta podsećaju na bubašvabe – na vratnom štitu imaju dve uzdužne crne pruge. Pipci su im smešteni na vrhu glave, crne su boje i jednake dužine kao i telo, dok su im noge svetlije od boje tela.

Usni otvor buba rusa prilagođen je za grickanje, a čulo vida im je izuzetno dobro razvijeno, stoga mogu zapaziti i najmanju promenu u kretanju ili svetlosti, bez okretanja glave. I muške i ženske jedinke imaju krila, koja su duža od dimenzija tela, ali ne lete. Kreću se nožicama, koje su prekrivene dlakom.

Za sobom ostavljaju neprijatan miris, koji je posledica sekreta koji luče njihove žlezde, i izmet, koji podseća na zrnca mlevenog crnog bibera.

Poreklo vode iz tropskih i suptropskih krajeva, gde žive slobodno u prirodi. Vremenom su se naselile u sve krajeve sveta, šireći se trgovinom prehrambenim proizvodima.

Gde žive i kako dospevaju u stanove

Buba rusi se nastanjuju u toplim i vlažnim sredinama – a zbog nemogućnosti preživljavanja bez vode, odabir za njihova staništa su najčešće stambene prostorije.

U stanovima se najčešće kriju u kuhinjama i kupatilima. U kuhinjama ih možemo naći ispod sudopere, iza oštećenih pločica i radnih elemenata, iza vitrina i oko cevi vodovodnih instalacija. U kupatilima se zavlače u sve dostupne pukotine – iza lavaboa, ispod kada, odvoda. Prija im toplota uređaja bele tehnike, stoga su česti gosti u utičnicama, kućištima računara, mašinama za pranje rublja itd.

Buba rusi u stambene prostorije dospevaju u potrazi za hranom, a prostori koji su nedovoljno čisti naročito im pogoduju, jer tu lako dolaze do hrane. Hrane se svim vrstama biljnih i životinjskih ostataka, a naročito vole karton i papir. Ljudi ih često sami nesvesno unesu u stan prilikom selidbi. Useljavaju se i putem kanalizacionih cevi, a obzirom da „putuju“ od stana do stana i često menjaju stanište, nije retkost da ih dobijete od suseda. Telo im je pljosnato i elastično, stoga se lako mogu uvući i kroz najmanje otvore.

Razmnožavanje

Buba rusi se razmnožavaju brzo i lako, a ako su uslovi povoljni, u toku jedne godine ženka može izleći do pet generacija potomaka. Naime, ženke legu jaja u jajnim paketima, koji se nazivaju ooteke, a koji se nalaze na zadnjem delu tela ženki. Broj jajašaca u ootekama varira od 17 do 56. Ženke pakete sa jajašcima polažu na topla i vlažna mesta, nedaleko od izvora hrane.

Temperatura dosta utiče na period inkubacije buba rusa. Ukoliko je temperatura oko 22 stepena, biće im potrebno 34 dana, dok je na višim temperaturama od 27 stepeni dovoljno svega 17 dana.

Buba rusi će svoj potpuni razvoj, od izlaska iz jajeta do formiranog insekta, postići u periodu od četiri do osam meseci. Larve se u tom periodu „presvlače“ četiri puta i dosta podsećaju na odrasle jedinke. Pri četvrtom presvlačenju dobijaju krila. Temperature niže od -2 stepena i više od 45 stepeni ne pogoduju larvama buba rusa, stoga brzo uginu, zato se uglavnom skrivaju na toplim i vlažnim mestima.

Larve buba rusa bez hrane mogu izdržati do deset dana, dok odrasle jedinke bez hrane mogu biti od pola meseca do mesec dana. Bez vode ne mogu preživeti ni jedan jedini dan. Buba rusi u proseku žive od četiri do šest meseci.

Slike Buba Rusa

Ujed buba rusa

Buba rusi su noćne životinje. Retko ćete ih videti na svetlu, a noću izlaze iz svojih skrovišta u potrazi za hranom. Ne napadaju čoveka, ali može se desiti da pređu preko vas dok spavate i da vas usput ujedu.

Mesta na kojima se najčešće lociraju ujedi buba rusa su lice, trepavice, usne, prsti i nokti. Njihovi ujedi mogu izazvati svrab, iritaciju i otečenost. Na koži se može pojaviti trag koji je sličan ujedu komarca, a koji nipošto ne treba češati, kako se iritacija ne bi širila.

Ljudi koji boluju od astme i skloni su alergijskim reakcijama mogu doživeti pad krvnog pritiska, poteškoće sa disanjem i šok, naročito ako su buba rusi inficirani nekom bolešću. Alergijske reakcije nastaju zbog proteina koji se nalazi u pljuvački i telu buba rusa ili ako udahnemo alergene koje prenose.

Šteta koju nanose buba rusi

Buba rusi mogu da načine veliku materijalnu štetu, jer mogu da oštete tkaninu, papir, električne instalacije i sl. Svaštojedi su i hrane se životinjskim i biljnim ostacima, te im kao hrana može poslužiti maltene sve. Najviše vole skrob, ugljene hidrate i meso, ali u nedostatku istih hraniće se papirom, kožom, dlakom.

Najveća opasnost koju buba rusi šire jeste kontaminacija. Ostavljaju neprijatan miris na svemu što dodirnu, a njihovo presvlačenje i izmet mogu izazvati alergijske reakcije kod ljudi.

Zagađuju prehrambene proizvode i prostorije u kojima žive ljudi, a upotrazi za hranom u stalnom su prolazu kroz razna domaćinstva, stoga lako šire zaraze. Iz istih razloga česti su stanovnici bolnica, gde neprimećene mogu širiti epidemije zaraznih bolesti.